Strukturni dizajn galerijskih skulptura daje prednost stabilnosti, sigurnosti i formalnoj koherentnosti. Za razliku od velikih-spomenika na otvorenom, galerijske skulpture prvenstveno su namijenjene izlaganju u zatvorenom; dok se njihovom veličinom i težinom relativno može upravljati, dizajn i dalje mora osigurati dugotrajnu stabilnost-sprječavanja problema kao što su naginjanje, deformacija ili kolaps. Dizajneri obično određuju optimalno težište na temelju oblika i težine skulpture kako bi osigurali stabilnost.
Strukturno, ove skulpture mogu imati različite oblike, uključujući čvrste, šuplje, -temeljene na okvirima i kompozitne dizajne. Manji radovi mogu koristiti čvrste strukture ili biti izliveni kao jedan komad, dok veći radovi često koriste šuplje strukture s unutarnjim metalnim armaturama kako bi se smanjila ukupna težina uz povećanje čvrstoće. Neke moderne skulpture sastavljene su od više komponenti, spojenih vijcima, zavarivanjem ili drugim metodama kako bi se stvorio konačni oblik.
Osnovna struktura je još jedan kritičan element. Baza ne samo da podržava težinu umjetničkog djela, već također povećava otisak, čime se povećava ukupna stabilnost. Neki su radovi fiksirani izravno na bazu, dok su drugi instalirani pomoću skrivenih spojnica. Za skulpture koje su visoke ili imaju usku bazu, posebnu pozornost treba obratiti na težište i otpornost na prevrtanje; ako je potrebno mogu se dodati unutarnje protuutege ili ojačane konstrukcije za ugradnju.
Struktura skulpture također mora biti u skladu s njezinom umjetničkom formom. Unutarnje armature i konektori obično su skriveni kako bi se izbjeglo smanjenje vizualnog dojma rada. Proces dizajna zahtijeva balansiranje svojstava materijala, tehnika izrade, transportne logistike i ograničenja izložbenog prostora kako bi se osiguralo da struktura zadovoljava sigurnosne standarde dok u potpunosti ostvaruje umjetnikovu kreativnu viziju. U konačnici, strukturni dizajn galerijskih skulptura predstavlja spoj umjetničkog izričaja i inženjerske tehnologije.
