U oblikovanju galerijskih umjetničkih skulptura ponajprije se ističe umjetnički izraz i ideološka konotacija. Dizajneri trebaju odrediti cjelokupni oblik prema temi rada i izraziti svoje kreativne ideje kroz likove, apstraktne forme, prirodne elemente ili simboličke simbole. Skulpture ne bi trebale imati samo vizualnu ljepotu, već i omogućiti publici da se udružuje i razmišlja tijekom procesa gledanja, odražavajući time jedinstvenu umjetničku vrijednost djela.
U stilskom oblikovanju potrebno je obratiti pozornost na proporcije, prostorne odnose i vizualni ritam. Skulptura se razlikuje od grafičke umjetnosti po tome što se može promatrati iz više kutova, pa se pri dizajniranju treba uzeti u obzir cjelovitost i-trodimenzionalni učinak djela. Veličinom tijela, promjenama linija, odnosom virtualnog i stvarnog te obradom površinske teksture mogu se oblikovati različiti vizualni doživljaji, čime djelo izgleda slojevito pod osvjetljenjem izložbenog prostora.
Materijali su također važan dio koncepta dizajna. Različiti materijali kao što su bronca, kamen, drvo, staklo, smola i metal imaju vlastite boje, teksture i karakteristike obrade. Dizajneri mogu odabrati odgovarajuće materijale prema temi. Na primjer, bronca može izraziti osjećaj debljine i povijesti, staklo je prozirno i lagano, a nehrđajući čelik može lakše izraziti osjećaj modernosti. Materijali nemaju samo funkciju modeliranja, već mogu sudjelovati iu izražavanju značenja djela.
Skulpture galerijskih umjetnina također trebaju uzeti u obzir odnos između djela i izložbenog prostora. Veličina, položaj, udaljenost gledanja i smjer osvjetljenja skulpture utjecat će na vizualni doživljaj gledatelja. Izvrstan dizajn ne samo da se fokusira na samu skulpturu, već također integrira rad s okolnim prostorom, dopuštajući publici da iskusi različite vizualne promjene tijekom hodanja i gledanja. Sveobuhvatnom uporabom umjetničkih koncepata, oblika, materijala i prostora, skulpture tvore umjetnička djela samostalne stilske i ornamentalne vrijednosti.
